Sloboda govora po narodski

Kako je majstor Ivan Ivanović jasno i hrabro rekao istinu da je novinarstvo u Srbiji umrlo, sasvim je suvišno komentarisati slobodu govora u medijima.

Što bi se reklo „Novinar je slobodan da napiše ono što mu se naredi“, ja ne bih volela ovom činjenicom da izazovem ponovni verbalni bes medijskih stručnjaka iz geta, koji nisu razumeli ni prvi put, pa neće ni hiljaditi, I to zaista i ne treba da nam bude tema.

Ali, narod, privikavajući se na taj novi pojam „demokratije“, je tako prigrilio ovo ljudsko pravo, pravo na slobodu govora.

Da prevedemo, to znači, „Reći ću ti sve što mi padne na pamet! Da li to tebe zanima ili ne, nije ni važno, ja, kao slobodan građanin imam puno pravo da komentarišem tuđi život, i to javno. Reći ću ti šta mislim o tvom izgledu, šta ti fali, šta treba da menjaš. Reći ću ti kako radiš posao, reći ću (da ne kažem, izmisliću) koliko zarađuješ. Sa punim pravom ću u tvoje ime dati objašnjenje tvog života“, i tako u krug…

Ono što je meni, kao posmatraču javnog mnjenja jako zanimljivo, jeste kako to ti ljudi koji tako lako koriste slobodu govora (da izbace neke svoje frustracije) nikada ne pričaju o sebi, zato što, pretpostavljam i nemaju neki zanimljiv životni sadržaj, pa uživaju u pravljenju scenarija o tuđim životima.

E sad, lako je slobodoumniti drugima, a šta bi bilo da se uzvrati udarac. Ili da se ti isti slobodumnici, pogledaju u ogledalo. Da li bi i onda imali slobodu govora da sami sebi kažu ono što vide. Šta je ogledalo nego istina o nama.

Tako da, hajde da počnemo da usvajamo još jedan pojam iz spektra demokratije, a to je tolerancija.

Sledeći put, kada slobodouman čovek dobije nagon da kaže nekom kako mu se čini da izgleda osoba kojoj se obraća, da objasni šta je čiji posao, da sav svoj bes izbaci kroz jedan komentar, možda prvo treba da se zapita da li njegovo mišljenje nekog zanima i da li je uopšte relevantan kao komentator. Odgovor je verovatno da ne, pa budi tolerantan, koristi svoju slobodu govora u sebi.

Život je jako lep, posebno kada se baviš svojim životom.

Dragana Milosavljević

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *